Newtonov model (izvana prema unutra) je predvidljivi svijet. To je model u kojemu čekamo da se dogodi nešto izvan nas (npr. uspjeh da se osjećamo dobro ili vezu da se osjećamo voljeno) da se osjećamo bolje. To je stari model uzročno – posljedične stvarnosti. Čekamo nešto izvana da se dogodi kako bi se zatim nešto dogodilo unutar mene (zadovoljstvo ili sreća). Po ovome modelu ljudi čitav život prožive živeći kao da im nešto nedostaje. Čekaju da se nešto dogodi, kako bi se nešto promijenilo ne vidjevši da ono što čekamo nije izvan nas (očekivana promjena) već ono što imamo unutar sebe i to je bit sreće. Tako čitav život stoje u rupi, u uvjerenju da su vječne žrtve i nepotrebno venu. U ovom modelu ono što se događa oko nas utječe jako na naše unutarnje stanje ili u pozitivnom ili u negativnom smjeru i time bivamo robovi izvanjske stvarnosti.
Duhovni model (iznutra prema van) je izazivanje učinka. Newtonov svijet je, dakle, predvidljiv svijet, o predviđenoj budućnosti a duhovni model je izazivanje učinka. Što to konkretno znači? To znači da je Newtonov model onaj u kojem ono što se događa izvana nas utječe na nas dok je u duhovnom modelu čovjek izgrađen iznutra toliko da više ono što se događa oko njega ne utječe toliko na njega. U duhovnom modelu svijest je ovdje i sada. Osoba je disciplinirana i programirana da, što god se događa oko nje, ona automatski zna da je voljena i vrijedna. U tom smislu u duhovnom modelu u osobi vlada ogromna samosvijest. U ovom modelu ono što se događa oko nas ne utječe na naše unutarnje stanje i samosvijest, i time bivamo oslobođeni od izvanjske stvarnosti kakva god ona bila.
Isus je najizvrsniji primjer duhovnog modela kojeg valja slijediti. On koji je hodao zemljom samo čineći dobro, a u jednom trenutku okolina ga je gotovo u potpunosti odbacila. Naime, lažno su ga optužili, oklevetali, rugali mu se, pljuvali ga, mučili ga i na koncu ubili, ali on nije u Newtonovu modelu da to na njega utječe, već u duhovnom i zato s križa, iznutra, svima njima vani odgovara u ljubavi i molitvi: „Oprosti im, jer ne znaju što čine“. Isto tako, svojim učenicima koji su ga zatajili i napustili kad ih susreće, ne prigovara, ne napada ih, već im dolazi s riječima: „Mir vama!“ Iz unutarnje samosvijesti bez obzira što je bilo i je trenutno vani šalje i živi samo dobro i ljubav.
Newtonov svijet kao da je život žrtve (ja sam ovakav, ili osjećam se ovako zbog tog iskustva ili zbog te osobe oni su me natjerali da se ovako osjećam.). Kad to zaustavimo i okrenemo onda postajemo kreatori svoga svijeta. To je igra u kojoj sada gledamo što je pod našom kontrolom, što možemo učiniti, kako da stvaramo svoju realnost iznutra prema van. To je jedna od biti ispunjenijeg, mirnijeg i zadovoljnijeg života.