Svijest je kreativna.
Podsvijest je programirana.
Kako smo programirani? Kako programi (podsvijest) kontrolira naš život?
Kad kupimo računalo i upalimo ga operativni sustav se priprema za rad. Ali, ako u njemu nema instaliranih programa to računalo ne može ništa raditi. Slično je i sa djetetom. Kad se mozak razvije, on ima operativni sustav, ali u njemu nema programa. Bog je stvorio prvih (znanost kaže) sedam godina našega života da preuzmemo temeljne programe ponašanja promatrajući naše okruženje (obitelj, odgajatelje, prijatelje…). Kroz to vrijeme dijete instalira sva bitna ponašanja potrebna da bude funkcionalan član obitelji i zajednice. Dakle, programe preuzimamo promatrajući ljude u našem okruženju.
Problem nastaje ako preuzmemo programe koji nisu pozitivni i zdravi, koji su zapravo negativni i nezdravi i imaju negativan utjecaj na naše cjelokupno zdravlje (tjelesno, mentalno i duhovno).
Znanost je otkrila da je tijekom prvih sedam godina našeg života naš mozak dizajniran za preuzimanje programa samo promatranjem drugih ljudi. Sada znamo da je oko 70% programa koje preuzimamo od drugih negativno i obeshrabrujuće, pa čak i samosabotirajuće.
Ti programi nalaze se u podsvjesnom umu. Drugi um je svjesni. On se pokreće otprilike u dobi od 7 godina. Svjesni um je kreativan um. Podsvjesni um je programirani um (navika). Sa svakim novim buđenjem svijesti čovjek može vidjeti koji su to negativni programi koji ga vode gdje ne želi i tu započinje svjesna bitka između svijesti i podsvijesti, tj. između onoga što ja stvarno želim i onoga na što me tijelo automatski navodi.
Na ovim primjerima vidimo važnost informacije (buđenja svijesti), motivacije i akcije uz prisutnost onoga najvažnijega – discipline, sve to kako bi ostvarili svoje ciljeve.