Tjelesno zdravlje: Činjenica je kako s jedne strane imamo tjelesno bolesne, a s druge strane tjelesno zdrave ljude. Tjelesno bolesni su oni koji imaju patologiju. Tjelesno zdravi znamo tko su. U sredini između tjelesno bolesnih i tjelesno zdravih jesu oni koji su van kondicije. U skupinu ljudi koji su tjelesno van kondicije spada većina ljudi. Danas uglavnom svi znamo što činiti da bi bili u boljoj tjelesnoj kondiciji (držati se pravilne prehrane i trenirati). Bolna istina je da je lako znati što treba, ali nije lako i učiniti. Znamo i da to nitko ne može učiniti umjesto nas, bez obzira tko bio kraj nas i htio nam pomoći. Važno je trenirati tijelo kako biste bili tjelesno zdravi.
Mentalno zdravlje: Činjenica je da s jedne strane postoje metalno bolesni, a s druge strane mentalno zdravi ljude. Mentalno bolesni ljudi su oni koji imaju patologiju. Mentalno zdravi: znamo tko su, oni bez patologije. U mentalnome smislu oni u sredini, između bolesnih i zdravih, a kojih je najviše, jesu oni bez kondicije. Nesretnost je biti mentalno bez kondicije. O tome je na poseban način govorio otac realitetne psihoterapije, psihijatar dr. William Glasser. Nesretnost za posljedicu ima različite simptome koje onda medicina naziva mentalne bolesti. To ne bi smjele biti jer nisu povezane s patologijom mozga. To su samo mnogi načini na koje ljudi izražavaju svoju patnju. Mentalni trening je važan kako bi i na toj razini iz nedostatka kondicije (nesretnosti) napravili pomak prema mentalnome zdravlju. Tako ćemo biti i tjelesno i mentalno zdravi. Ako smo bez tjelesne kondicije, znamo točno što učiniti, ali tako nije i s mentalnom kondicijom. Ali Do Win trening zna. Važno je trenirati mentalno kako biste bili mentalno zdravi.
Duhovno zdravlje: Duh ne može biti bolestan. Duhovno zdravlje može biti oštećeno, okrnjeno, manjkavo, nedostatno. Dakle, i ono može biti van kondicije. Na duhovnoj razini, kada govorimo o manjku kondicije, govorimo o patnji. Svaka duhovna patnja ima uzrok u manjku zdravlja. Zato se ne analizira besmisao, već se otkriva smisao; ne analizira se depresija, već se pruža povjerenje i ljubav; ne analizira se agresivnost, nego se pruži ljubav i pomirenje; ne govori se o ovisnostima, nego se pruža sloboda; ne govori se o suicidu, nego se pruža osmišljenost života i uzimanje svoje talentiranosti u praksu. Duhovna terapija govori o patnjama i od njih oslobađa. Mrak se ne tjera liječenjem i bavljenjem mrakom, nego paljenjem svjetla; mrak je manjak svjetla. Razorno je kada se čovjek fiksira na svoje pogreške, krivice, negativnosti. Treba govoriti o zdravlju. Na duhovnome području takav govor već je polovica zdravlja i ozdravljenja. Zato stalno treba naglašavati zdravlje, ali i govoriti o pomanjkanju i njegovim uzrocima koji onda stvaraju razne simptome. U duhovnome smislu fokus je na ono što mogu biti – na svjetlo. Kada živim za ono za što sam stvoren, duhovno sam zdrav i u dobroj kondiciji. Važno je trenirati duhovno kako bi bili i duhovno zdravi.